Skobalj (Chondrostoma nasus) je riba koja uz salmonidne ribe: lipljena, pastrmku i mladicu, kao i šarana - krapa u jezeru, predstavlja u ribolovačkom smislu najznačajniju ribu crnogorskog slatkovodnog ribolova. Nazvana ,,ribom 21. vijeka”, zbog prilagodljivosti i načina opstanka, sigurno spada u ribe koje se najčešće love na našim prostorima. Ovu ribu možemo naći u gotovo čitavoj Evropi, a ima je i u Aziji. Kod nas, u Crnoj Gori, obitava u vodama Crnomorskog sliva, a najviše je prisutan u Limu i Drini. Skobalj je poznat i pod lokalnim nazivima škobalj, šljivar, podust...
Najčešće stanište ove ribe su šljunkoviti tereni sa nešto bržom vodom, mada ga ima i na mirnijim vodama. Hrani se prvenstveno algama i sitnijim organizmima koje može pronaći u mulju. Prilikom odabira terena za ribolov na ovu ribu, treba davati prednost mjestima gdje se mogu pronaći klen, plotica i mrena jer se i skobalj nalazi u blizini, sa napomenom da pri mutnjikavoj vodi prilazi bliže obali, a na bistrim vodama je najčešće u matici rijeke. Prilikom ribolova na skobolja treba imati u vidu da se on kreće kroz različite slojeve vode u zavisnosti kako se kreće jato uzvodno ili nizvodno. Mamci koji se nude skobalju su u skladu sa onim čime se trenutno hrani, a to su najčešće hljeb ili trava  (alge lat.cladophora glomerata).
Hljeb se za lov skobalja pokazao kao veoma zahvalan i učinkovit mamac. Najčešće se koristi domaći hljeb, ali ima i specijalnih vrsta koje se podjednako uspješno koriste. Najveći broj ribolovaca na skobalja hljeb kupljen u marketima umotava u vlažnu krpu i ostavlja da stoji neko vrijeme jer je tek nakon toga ova smjesa upotrebljiva kao dobar mamac za pecanje. Što se tiče domaćeg hljeba, njega je potrebno čuvati u najlonskoj kesi jer se brzo suši.
U periodu kada neće da grize, odnosno kada lošije ,,radi”, ribolovci - skobaljaši pokušavaju privući jato da se u što dužem periodu zadrži na jednom istom mjestu. Za takve situacije koristi se, na primjer, vreća izbušena na par mjesta u koju se stavi veća količina hljeba dobro pričvršćena da je talasi rijeke ne odnesu sa mjesta na koje mislimo da privučemo skobalja, a mjesto obilježimo plastičnom bocom. Ukoliko se primama za skobalja baca sa ciljem da se zadrži jato, to ne bi trebalo činiti na način da ona pada direktno na mesto gdje mislimo da se jato nalazi. Ribe se uplaše i pobjegnu, zato prihranu treba bacati nekoliko metara uzvodnije od jata.
Vrsta i dužina štapova za ribolov na skobalja zavisi od vode do vode, ali naravno i od tehnike kojom pokušavamo da ,,prevarimo” ovu ribu. Za plovkarenje sa mašinicom su štapovi nešto kraće dužine od onih bez mašinice, dok se mušičarskom tehnikom mogu koristiti oni srednjih veličina. Za ribolov skobalja tokom ljetnjeg perioda postoji više mogućnosti, a razlog su česte promjene vodostaja, zbog čega se mijenja i ponašanje ove ribe. Većinu vremena će se skobalj zadržavati bliže matice rijeke ili čak u njoj. Izbor mamaca koji se koristi prilikom ribolova jeste količina trave u samoj rijeci, ako je ona veća od uobičajnog nju valja koristiti za ribolov. Ljeti su najbolji termini rano jutro i kasno popodne. I zimi se skobalj takođe uspješno može loviti, ali za razliku od ljeta iskuljučivo ga treba ,,tražiti na hljeb”. Za ribolov se podjednako mogu koristiti i mirniji i brži dijelovi rijeka, s tim da se na mirnijim koristi malo lakši pribor, odnosno plovci sa manjom nosivošću. Na kraju, treba napomenuti sve češće ulove skobalja koje ostvaruju ribolovci mušičarskom tehnikom nimfarenjem, pa se i vještačke imitacije nimfi mogu svrstati u dobre mamce za ribolov na skobalja u svim vremenskim periodima tokom godine.S.B.M.